|
|
Post by pomorac on Jul 5, 2009 22:31:48 GMT
Da li netko mozda zna zasto je Sanader podnio ostavku? Kazu izmedju ostaloga da su i ovo razlozi odlaska..... "Zgroženim suradnicima u središnjici HDZ-a Sanader je priznao prave razloge odlaska: odluèio je nauèiti svirati f*got, loviti sabljarke, praviti tekilu, ubiti i oderati medvjeda. Gori od želje da neoptereæeno kuša gulaš od labradora i da se pridruži nekoj gerili. " Ima jos.... "Što bi tetovirao’, upitao je Jarnjak. ‘Povræe’, odgovorio je premijer. ‘Ivo, tebe treba pregledati’, zabrinuto æe Šeks " |
|
|
|
Post by pomorac on Jul 12, 2009 20:23:08 GMT
Tpo meni, taj hostapler Sanader je upropastio Hrvatsku: na sve strane dugovi i siromastvo. Lako bi bilo da je samo on to uradio, pogledajte garnituru tko je sve bio u vladi od 1990 a gdje su i sto imaju sada. Ali ovaj tip mi je tako fascinantan da nemam rijeci. Koja je tajna uspijeha da od pomocnog Geodeta deset godina kasnije postanete cool dude? Vladimir Zagorec je do Domovinskog rata pomoæni geodet i suvlasnik duæana s lovaèkim oružjem u Velikoj Gorici, streloviti uspon zapoèeo je kao vozaè generala Ivana Èermaka, a taj poziv brzo je zamijenio šefovom foteljom, navodno zato što mu je nabavio kamion metaka. 1993. godine kao pomoænik ministra obrane postaje i prvi šef tvrtke RH Alan, èija osnovna fukncija je bila kupoprodaja oružja za vrijeme embarga na uvoz istog u Republiku Hrvatsku. U to vrijeme Zagorec je sudjelovao u brojnim poslovima milijunske vrijednosti, te u njima èesto imao kljuènu ulogu, jer se bez njegova potpisa brojne takve transakcije najèešæe nisu mogle završiti. Zagorec je dužnost šefa RH Alana obnašao do promjene vlasti 2000. godine. Nakon odlaska s te funkcije, Zagorec je napustio Hrvatsku i nastanio se u Beèu. Prema tvrdnjama njegovog poslovnog partnera Romana Bindera, Zagorec radi za neke austrijske tvrtke, investicijske fondove i banke, te za njih u Hrvatskoj pronalazi unosne projekte. Magazin Nacional je u ožujku 2006., pišuæi o 50 najbogatijih Hrvata, Zagorca stavio na 44. mjesto s 26 milijuna eura osobnog bogatstva. 2004. godine Vladimir Zagorec ponovno dolazi u centar pažnje javnosti, i to zbog situacije u kojoj je otet njegov, tada sed**nestogodišnji sin. Nakon èetiri dana sin je osloboðen a policijska istraga uputila je na Hrvoja Petraèa, bivšeg prijatelja, koji je za to djelo 2006. godine nepravomoæno osuðen na 6 godina zatvora. No upravo na tom suðenju, Hrvoje Petraè optužuje Zagorca kao ratnog profitera: izravno ga je optužio da je otuðio drago kamenje koje je bilo namjenjeno za obranu Hrvatske. Radi se o dijamantima koje je u ratnim godinama u Ministarstvo obrane donio trgovac oružjem kao zalog za akontaciju od pet milijuna dolara što mu je MORH isplatio za nabavu raketnog sustava S-300. Dijamanti su bili pohranjeni u sefu MORH-a, ali nikada nisu službeno zavedeni, a nestali su nakon što je Zagorac predao dužnost u MORH-u A ovo mi je najbolje od svega ;D ;D Iako u vrijeme domovinskog rata, a ni poslije, nije proveo niti dana na bojišnici, Vladimir Zagorec je , kada se osim odlièja pribroje i prateæe vojne medalje i spomenice, najodlikovaniji hrvatski graðanin. |
|
|
|
Post by zagi on Jul 30, 2009 14:34:31 GMT
Ovo je nedavno kruzilo emailom. Teorija zavjere ili 'gdje ima dima..'?
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Pritisak Bruxellesa i Karamarkova ucjena: Zašto je Sanader morao dati ostavku?
Nakon što je juèer podnio ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, te izjavio kako se „neæe kandidirati za Predsjednika Republike“, Ivo Sanader toèno i kada bi se predomislio, jer neki nagaðaju da je upravo to njegova navodna predizborna strategija, ne bi mogao više biti ozbiljan predsjednièki kandidat. Gotovo preko noæi Sanader je od politièkog pobjednika postao gubitnik.
Javnost se, naravno, pita koji su stvarni razlozi premijerove ostavke, mediji špekuliraju o Sanaderovim motivima. Istovremeno, nitko još javnosti nije priznao kako su nastupile okolnosti ozbiljne institucionalne i krize sustava, te kako je Hrvatska pred potpunim financijskim slomom Državnog proraèuna, dakle da su nastupile sve okolnosti financijsko ekonomske krize.
U tom smislu Sanaderovu se ostavku nije shvatilo kao indikator krize sustava, niti država u ovom trenutku ima bilo kakav plan kriznog postupanja i upravljanja. Niti trenutna vlast, koja je preuzela mandat od Sanadera nekom vrstom baršunastog državnog udara, a niti oporba nemaju politièke hrabrosti i ljudskog poštenja priznati graðanima Hrvatske da smo se našli najvjerojatnije u najtežoj krizi od osamostaljenja Hrvatske.
Meðutim, što je prethodilo Sanaderovoj ostavci?
Prije desetak dana objavili smo vijest o Sanaderovim razgovorima sa predstavnicima institucija Europske unije tijekom njegova boravka u Bruxellesu, te o zahtjevima predstavnika Europske komisije za potpunom reformom sustava državne administracije u Hrvatskoj, te izravnim zahtjevima za rekonstrukciju Sanaderove Vlade.
U Bruxellesu su tada Sanaderu postavili nekoliko kljuènih uvjeta, a u smislu rekonstrukcije Vlade, kljuèni su bili smjena Tomislava Karamarka s mjesta ministra unutarnjih poslova, i to zbog povezanosti s organiziranim kriminalom i meðunarodnim kriminalnim organizacijama, prije svega kriminalnim klanom Osmani, èiji su pripadnici poèetkom godine osuðeni zbog organiziranog kriminala i pranja novca pred njemaèkim saveznim sudom, nakon èega su uz karamarkovu pomoæ pobjegli iz Njemaèke i sakrili se u Hrvatskoj; smjena Ivana Šukera s mjesta ministra financija, i to prije svega zbog Šukerovog izravnog miješanja u meðunarodnu istragu o pranju novca preko tajnih raèuna u Hypo banci, Raiffeisenbank Zagreb, te nekim drugim stranim bankama; te smjena potpredsjednika Vlade Damira Polanèeca zbog navodne umiješanosti u meðunarodnu aferu pranja novca preko Raiffeisen banke u tzv. aferi Brodosplit.
Tijekom tog, sada vidimo njegovog posljednjeg posjeta Bruxellesu u funkciji hrvatskog premijera, Sanader je dobio jasno upozorenje kako Europska unija više neæe tolerirati postojanje i funkcioniranje netransparentnih paralelnih centara moæi u Hrvatskoj, koji su zapravo dio krimogene strukture usko povezane s meðunarodnim organiziranim kriminalom.
U Bruxellesu su, navodno, ponovno tom prilikom upozorili (sada veæ bivšeg) hrvatskog premijera kako sva izvješæa nadležnih služba Europske komisije upuæuju na zakljuèke kako Hrvatska služi kao utoèište meðunarodnog organiziranog kriminala i kako hrvatski financijski i bankarski sustav, uz znanje i pokrivanje vlasti, služi kao sustav za pranje novca meðunarodnog organiziranog kriminala.
Iako je u javnosti potpuno prešuæeno, upravo zbog tih razloga, u ožujku ove godine Moneyval odbor Vijeæa Europe ponovno je negativno ocijenio stanje u Hrvatskoj vezano za suzbijanje pranja novca.
Osim toga, izravno odbijanje hrvatske Vlade da na zahtjeve austrijskog pravosuða pomogne u rasvjetljavanju afere pranja novca preko tajnih raèuna kod Hypo Alpe Adria Bank AG Klagenfurt, a koje su se operacije glavninom odvijale upravo preko Hrvatske, uz sudjelovanje premijera Ive Sanadera u tim kriminalnim operacijama, zbog èega se u Austriji, ali i u Hrvatskoj o tome provodi kaznena istraga, uzrokovala je krizu u odnosima Beèa i Zagreba, pogotovo nakon što je Austrija o cijelom sluèaju diskretno izvijestila institucije Europske unije, pokušavajuæi tako prije svega sa sebe otkloniti odgovornost za Aferu Hypo i prebaciti je iskljuèivo na Sanadera.
U sluèaju Hypo, Sanader meðutim nije mogao popustiti.
Iz Hypo banke su ga jednostavno ucijenili podacima i dokumentima o njegovim tajnim raèunima kod te banke i to od 90.-ih godina do danas, te financijskim operacijama preko tajnih raèuna u Hypo banci u kojima je osobno sudjelovao.
Afera Hypo, iako se o njoj u Hrvatskoj šutjelo, iako mediji nisu prenosili detalje o pranju novca u Hypo banci, niti su pisali o dvije istrage koje usporedno vode austrijsko i hrvatsko Državno odvjetništvo, postala je jedan od najveæih utega drugog mandata Ive Sanadera na dužnosti predsjednika hrvatske Vlade.
Sanaderova osobna umiješanost u aferu Hypo svakako je onemoguæila i bilo kakvo poduzimanje akcija protiv njegovog ministra financija Ivana Šukera, a prema kojem su iz Bruxellesa zatražili sankcije, odnosno njegovu smjenu, upravo zbog otvorenog prikrivanja operacija pranja novca preko banaka kæeri Hypo banke u Hrvatskoj, Hypo Alpe Adria Banke Zagreb i Slavonske banke d.d. Osijek.
Upravo zbog afere Hypo Sanader je poèeo gubiti povjerenje svojih strateških partnera u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji: Njemaèke i Austrije, koje su se zbog Afere Hypo morale diskretno u diplomatskim krugovima u Bruxellesu distancirati od Sanadera.
Ilustracije radi, treba reæi da je u nezakonitim financijskom operacijama pranja novca preko Hypo banke, i to operacijama provedenim preko Hypo banke u Hrvatskoj i Slavonske banke d.d. Osijek, ukupno „oprano“ milijardu 701 milijun eura nepoznatog, a pretpostavlja se kriminalnog porijekla.
Sanader i Šuker prva su izvješæa i dokumente o ovoj aferi primili veæ u ožujku 2001. godine, kada je tu dokumentaciju primio i Andrija Hebrang (dokumentaciju sam mu predao osobno na njegov zahtjev kao potpredsjedniku Vlade, nakon što sam pisao o aferi, a Hebrang me pozvao da mu dostavim dokaze).
Kako su ove operacije ozbiljno ugrozile stabilnost austrijskog financijskog i bankarskog sustava, a prikrivane su, izmeðu ostalog, i krivotvorenjem bilanca Hypo banke Klagenfurt i njenih banaka kæeri u Hrvatskoj, austrijsko ministarstvo financija tada je pokrenulo sveobuhavtnu istragu, koja je istražitelje navela na trag koji je vodio prema Hrvatskoj, toènije prema Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb, Slavonskoj banci d.d. Osijek, Vladi Republike Hrvatske, hrvatskom Ministarstvu financija i Hrvatskoj narodnoj banci.
Èinjenica da je Vlada, odnosno osobno Sanader i Šuker, skrivala od austrijskih vlasti tajni „Dossier Hypo“, èije su uništavanje na kraju naredili Sanader i Šuker, a provela Slavica Pezer Bleèiæ, Šukerova pomoænica i šefica Deviznog inspektorata, samo je pogoršala situaciju.
Prikrivanjem ovih dokumenata, Sanader je zapravo pokušavao zaštititi svojeg prijatelja i partnera u operacijama preko Hypo banke Guntera Stridingera, bivšeg èelnika Hypo banke Klagenfurt, koji se u Austriji našao pod istragom državnog odvjetništva zbog organiziranog kriminala i pranja novca u Hypo banci.
Stridinger i Sanader prijatelji su i partneri od 1990.-ih godina, a Stridinger je èesto u privatnom krugu suradnika i prijatelja naglašavao kako je Sanader njegov osobni i „prijatelj kuæe“.
Sanadera je uz Stridingera vezalo zapravo puno više; tajna porijekla Sanaderove financijske imovine.
Tajna koju je Stridinger èuvao, a Sanader mu uzvraæao lojalnošæu i u trenucima pokretanja istrage protiv Stridingera i Hypo banke, prikrivajuæi od austrijskih vlasti dokaze o organiziranom kriminalu i pranju novca u Hypo banci.
Ta je „austrijska tajna“ Ive Sanadera, postala njegova najveæa politièka hipoteka, koja je na kraju došla na ovrhu i u konaènici jednim dijelom uzrokovala Sanaderov politièki i osobni pad.
Nakon što je Europski ured za kontrolu financijskih transakcija, odnosno ured koji se bavi suzbijanjem pranja novca, preuzeo istragu o pranju novca u austrijskoj Hypo banci, toènije u banci u Austriji i njihovoj ,,kæeri banci" u Hrvatskoj, poèetkom sijeènja 2007. godine u Hrvatsku je pristiglo oštro prosvjedno pismo koje se odnosi na prikrivanje dokumentacije o pranju novca u poslovnom sustavu Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, a europska institucija za sprijeèavanje pranja novca, jednako kao i austrijsko Ministarstvo financija smatrala je kako je hrvatska Vlada izravno umiješana u prikrivanje pranja novca u Hypo banci.
Austrijski struènjaci za sprijeèavanje pranja novca smatrajli su tada kako je operacija pranja novca i financijskih malverzacija u Hypo Alpe Adria banci najuže povezano sa samim vrhom Vlade RH, a veliki dio sumnjivih transakcija odnosi se upravo na tajne financijske ugovore
Ministarstva financija sa Hypo bankom.
Prema podatcima kojima raspolažu Austrijanci, hrvatsko Ministarstvo financija služilo se na netransparentan naèin prekonoænim kreditima i kratkoroènim pozajmicama koje su ugovarali sa Hypo bankom, a te su ugovore uglavnom proglašavali ,,strogo povjerljivima", kako bi sprijeèili njihovo ,,curenje" u javnost.
Ipak, nije se mogao prikriti financijski tijek desetaka milijuna ,,crnih" eura koje je vodstvo Hypo banke ,,pralo" u financijskim operacijama sa hrvatskom Vladom.
Sanaderova, pak, veza sa tom financijskom kuæom seže u davne devedesete godine, kada je upravo Sanader bio jedan od povjerenika Hypo banke za Hrvatsku i prema ovlaštenju Hypo banke raspolagao je desetcima milijuna njemaèkih maraka sredstava za plasiranje kredita po Hrvatskoj.
Sanader bi nalazio ,,projekte" u koje bi se ,,investiralo", a zauzvrat je dobivao u gotovini pozamašne iznose kao proviziju ,, na ruke" od Uprave Hypo banke u Austriji.
Upravo Sanaderova veza sa Hypo bankom i èelnim ljudima te novèarske kuæe, otkriva tajnu premijerova ,,poslovnog uspjeha" u Austriji, koji mu je onda omoguæio nezanemarivu financijsku ušteðevinu u devizama.
Ne radi se o zakonitom poslu.
Nego o poslovanju koje bi se po hrvatskim zakonima moglo nazvati ,,kamatarenjem" ili lihvarstvom. Jednostavnim rijeènikom: Ivo Sanader kamatario je za Hypo banku.
Na tragu dokumentacije kojom raspolažu i podataka o Sanaderovim poslovnim vezama sa Upravom Hypo banke austrijski su istražitelji tada pokrenuli diskretnu istragu o poreznim utajama u takvom poslovanju Hypo banke u Austriji, u koje je bio ukljuèen i sada veæ bivši
hrvatski premijer.
Ukoliko se utvrdi da je poèinio takvo kazneno djelo u Austriji, Sanader æe sasvim sigurno biti pozvan pred austrijskog istražnog sudca koji preuzme istragu o cijelom sluèaju.
Tadašnji nalazi austrijskih istražitelja, kako se to kasnije pokazalo, bili su samo indikator Sanaderove duboke umiješanosti u tzv. aferu Hypo i njegove povezanosti sa operacijama pranja novca i krivotvorenja bilanca i financijskih podataka i izvješæa Hypo banke Klagenfurt te njezinih banaka kæeri u Hrvatskoj.
Danas pranje novca u Hypo banci istražuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje je spis ustupilo Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, ali istragu nastavlja i pokrajinsko državno odvjetništvo Austrije u Klagenfurtu.
Drugi razlog Sanaderove ostavke je svakako zahtjev Bruxellesa za rekonstrukcijom njegove Vlade, odnosno izrièiti zahtjev za smjenu ministarskog trojca Karamarko, Šuker, Polanèec.
Osim što je razlog za traženje Šukerove smjene njegova umiješanost u Aferu Hypo, on i Polanèec umiješani su i u aferu Brodosplit, odnosno pranje 40 milijuna amerièkih dolara, kroz nezakonite operacije preko Brodosplita u dogovoru sa Raiffeisenbank Austria.
Nakon što su austrijske vlasti pokrenule istragu o sumnji na pranje novca nekim poslovima preko Brodosplita, ušli su u trag operacijama, kojima su rukovodili Sanaderov potpredsjednik Vlade Damir Polanèec i ministar financija Ivan Šuker.
Sanader, meðutim, takvu rekonstrukciju Vlade nije mogao provesti.
Polanèec i Šuker bili su, jednostavno, preblizu njemu i njihova smjena bila bi prevelik rizik za otkrivanje umiješanosti samog premijera Sanadera u pranje novca preko poslovnih banaka u Hrvatskoj i austrijskih banaka, meðutim, smjenom ravnatelja policije Vladimira Fabera, Sanader je pokušao Bruxellesu poslati signal kako je voljan ispuniti neke od zahtjeva.
Karamarka, naime, nije smio dirati zbog odnosa unutar korumpirane politièke elite i upravo zbog uske povezanosti Karamarka s organiziranim kriminalom, odnosno bio je svjestan da je Karamarko preveliki zalogaj èak i za njega; Ivu Sanadera.
Naime, Sanader se uplašio moguæih posljedica smjene Tomislava Karamarka, odnosno onoga što bi nakon smjene Karamarko mogao poduzeti protiv Sanadera i njegovih suradnika, a možda i èlanova njegove obitelji.
Mislio je ukoliko smijeni Fabera, zadovoljiti æe na neko vrijeme europske partnere.
Meðutim, smjena Fabera èini se bila je „okidaè“ Tomislavu Karamarku i Stjepanu Mesiæu da krenu u akciju.
Naime, poklopilo se nekoliko stvari: kraj Mesiæeva mandata i njegova namjera da preuzme vodstvo Vlade, Sanaderov pokušaj da ukloni Karamarka kao parktièki šefa sigurnosnog aparata u Hrvatskoj, smjena Vladimira Fabera s dužnosti ravnatelja policije.
Situacija u kojoj je Karamarko oèito odluèio reagirati pokazala se idealnom, ne samo za preuzimanje Vlade u dogledno vrijeme, nego i za diskvalifikaciju Ive Sanadera iz izborne utrke za Predsjednika Republike krajem godine.
U tom trenutku, suoèen s moguæom smjenom, te s opasnošæu da im sigurnosni sustav potpuno izmakne iz kontrole, odnosno da se naðu „izvan igre“, a što bi ih izravno ugrozilo, ali ugrozilo i njihove veze sa organiziranim kriminalnim grupama, s kojima je Karamarko usko povezan, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko oèito je ucijenio Ivu Sanadera i izveo nešto što se može protumaèiti baršunastim državnim udarom.
Naime, podsjetimo, jedna od svjedokinja u sluèaju ubojstva Ive Pukaniæa, Ružica Balen Milojeviæ, koja je u svojem iskazu o zadnjem susretu s Ivom Pukaniæem jasno ukazala na dvoje stvari koje joj je Pukaniæ rekao.
Prva je ta da je otkrio da su isti koji su organizirali ubojstvo kæeri Zvonimira Hodaka, prijetili i ubojstvom kæeri Ive Sanadera, i drugo da se u istrazi o ubojstvu Ivane Hodak ne smije vjerovati Tomislavu Karamarku.
Prilikom podnošenja ostavke, Sanader je sam rekao kako se radi o „osobnim razlozima“, ne navodeæi o kojim se toèno „osobnim razlozima“ radi.
Meðutim, uzmemo li u obzir iskaz kojeg je policiji u sluèaju Pukaniæevog ubojstva dala Ružica Balen Milojeviæ, a koji povezuje Tomislava Karamarka s ubojstvom Ivane Hodak i prijetnjama ubojstvom Sanaderove kæeri, te uzmemo li u obzir da je policija taj iskaz proslijedila Karamarku, koji više od pola godine iskaz Balen Milojeviæ nije proslijedio premijeru Ivi Sanaderu, niti ga je upozorio na to da postoje indikatori o ugroženoj sigurnosti premijerove obitelji, slika okolnosti pod kojima je Sanader dao ostavku puno je jasnija.
Osim navedenog, postoji i informacija visokopozicioniranog djelatnika Sigurnosno obavještajne agencije, s kojim sam razgovarao prije nekoliko dana i koji mi je tada dao informaciju, koja mi se, priznajem uèinila nevjerojatnom, zbog èega je nisam niti detaljnije istražio niti objavio.
Naime, taj djelatnik SOA-e s kojim redovito komuniciram i koji mi do sada niti jednom nije dao nevjerodostojnu ili neistinitu informaciju, meðutim informacija koju mi je dao prilikom našeg zadnjeg susreta, prije pet dana, bila mi je jednostavno nevjerojatna i to je razlog zbog kojeg je nisam objavio.
Sada, nakon Sanaderove ostavke, ta informacija baca potpuno drugaèije svjetlo na okolnosti pod kojima je Sanader podnio ostavku na sve politièke dužnosti i povukao se, gotovo preko noæi, iz politièkog života.
„Uhvatili smo komunikaciju Felixa Osmanija sa Karamarkom i sa pripadnicima kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj i operativnim smo nadzorom utvrdili kako Osmani prijeti atentatom ili na premijera Sanadera ili na nekog od èlanova Sanaderove obitelji, kako bi izazvali krizu vlasti i kako bi Karamarko lakše zadržao kontrolu nad sustavom“, tvrdio mi je u subotu moj sugovornik iz Sigurnosno obavještajne agencije (SOA).
„Oni prijete ubojstvom premijera ili èlanova njegove obitelji. To im je plan. Tako preuzeti institucije, odnosno zadržati kontrolu nad institucijama i otvoriti put za svoje ljude“, tvrdio mi je prilikom našeg zadnjeg susreta ovaj agent SOA-e.
Moram priznati da mu tada nisam vjerovao. Cijela ta njegova prièa o navodnom planu atentata na premijera Sanader èinila mi se nevjerojatnom i pretjeranom, nisam bio sklon objaviti takvu informaciju, bojao sam se da naš redoviti izvor iz SOA-e jednostavno pretjeruje ili ima neke krive informacije ili procjene.
Meðutim, nakon što je Sanader neoèekivano podnio ostavku oèito je kako je informacija koju mi je otkrio ovaj djelatnik SOA-e bila provjerena i vjerodostojna.
Naime, SOA je, a kako je to meni prije pet dana tvrdio i ovaj izvor, oèito cijelo vrijeme imala vrlo detaljna operativna saznanja o prijetnjama upuæenim Ivi Sanaderu i njegovoj obitelji, i to prijetnjama koje dolaze od osoba iz kriminalnog miljea usko povezanima sa dvojicom kljuènih ljudi u hrvatskom sustavu sigurnosti: ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom i šefom Ureda Predsjednika Republike Amirom Muharemijem.
Sanader je oèito ucijenjen na ovakvo odstupanje s vlasti, koje najviše koristi upravo koncepciji preuzimanja izvršne vlasti koju je najavio Stjepan Mesiæ.
Naime, upravo mi je taj scenarij opisao i moj sugovornik iz SOA-e.
„Plan je takav da HDZ preuzmu oni ljudi koji æe izazvati ozbiljne podjele i na kraju raskol u HDZ-u.
Kada se to dogodi, biti æe moguæa jedna šira koalicija „nacionalnog jedinstva“, koju bi èinili i HDZ i SDP, a koju bi predvodio kao moguæi premijerski kandidat Stjepan Mesiæ, i sve pod krinkom izlaska iz krize, kriznog upravljanja zemljom, ali i èvrstog oslanjanja na gospodarska partnerstva sa zemljama poput Irana, Sirije, Katara, Saudijske Arabije.
O takvom je planu Karamarko nedavno razgovarao sa Osmanijem i Muharemijem, a prateæi zapravo Felixa uhvatili smo i ovaj kontakt“, tvrdio mi je moj sugovornik iz SOA-e prije nekoliko dana.
Sanader je èini se otišao uslijed ozbiljnih pritisaka Bruxellesa, koje je istovremeno iskoristio Tomislav Karamarko kako bi sprijeèio takve promjene uslijed kojih bi on i njegovi ljudi zgubili kontrolu nad sigurnosnim aparatom.
Odnosno Bruxelles je vršio pritisak na Sanadera, a Karamarko ga je oèito ucijenio i time proizveo stanje institucionalne krize koja njemu jamèi opstanak na èelu sigurnosnog aparata, ili barem kontrolu nad sigurnosnim aparatom, dok istovremeno jamèi opstanak krimogenog sustava povezanosti vlasti i kriminalnog podzemlja
Bivši Karamarkov bliski suradnik u Sigurnosno obavještajnoj agenciji tvrdi kako upravo aktualni ministar unutarnjih poslova stoji iza ovog baršunastog državnog udara.
„Sve je poèelo ubojstvom Ivane Hodak.
Sanaderova smjena, odnosno ostavka, samo je nastavak restrukturiranja netransparentnih centara moæi u Hrvatskoj i njihovih meðusobnih odnosa i odnosa sa meðunarodnim kriminalnim skupinama, drugim rijeèima Sanaderov odlazak nastavak je procesa stvaranja jedne nove krimogene arhitekture na Balkanu, proces koji je agresivno zapoèeo ubojstvom kæeri Zvonimira Hodaka, a nastavio se ubojstvom Ive Pukaniæa“, zakljuèuje moj sugovornik iz SOA-e.
Domagoj Margetiæ/Necenzurirano.com
|
|
i inkriminirajucim fotografijama, svako ima svoju teoriju.
