Post by Bosanski Kongres on Nov 8, 2003 21:11:28 GMT
KNJIGA GODINE: Ivan Beslic: ¨CUVARI JUGOSLAVIJE¨
Sarajevo, 8. novembar, 2003. -- U Sarajevu je promovirana knjiga u cetiri toma, naslovljena ¨Cuvari Jugoslavije¨. Knjiga eksponira velikosrpski projekt, jedan od njegovih mnogih organizama, notornu Sluzbu drzavne bezbjednosti (SDB), cesto zvanu i Udba. Nominalni autor knjige, Ivan Beslic, je Hrvat sa dugogodisnjim emigrantskim pedigreom, sto ima svoje duboke temelje.
Kada su 1918. Velika Britanija i Francuska predale Slovence, Hrvate, Bosnjake, Makedonce, Albance, Crnogorce i sve ostale narode u kandze velkosrpskom projektu, te tako malu i nicim za taj dobitak zasluznu Srbiju izdasno nagradile kao svog odabranog klijenta i koljaca na jugu Evrope - Hrvati su se odmah poceli vaditi iz njenih kandzi. Borbu im je mesijanski najavila famozna sentencija: Hrvati, ne hrlite kao guske u magli! Slovenci i Crnogorci su sa projektom kolaborirali u svoju korist.
Ostali su se narodi borili, a Hrvati su ih po intenzitetu i kvalitetu borbe nadvisivali barem ¨za deset kopalja¨. Prvo u Kraljevini Jugoslaviji, zatim u NDH, a nadalje u emigraciji. Paralelno, bilo je Hrvata koji su ucestvovali u NOB-u, te suradjivali sa jugoslavenskim projektom do 1990. godine, a mnogi - i danas!
Dok je cetnicku emigraciju doista stvorio Beograd (¨da se ostali ne dosjete¨ da Jugoslavija radi sve sto cetnici zele, da iza petokrake i dalje stoji kokarda), hrvatska emigracija je desetljecima bila, blago receno, ¨trn u oku¨ jugoslavenskim sluzbama sirom svijeta. I uz padove, provale, promasaje i konacno amoralno paktiranje sa velikom Srbijom tokom 1990-tih godina, Hrvati su desetljecima bili jedini efikasni protivnici notorne Udbe. Stoga nije iznenadjenje da su knjigu napisali Hrvati sa emigrantskim pedigreom.
Knjiga je i pouka i poruka Bosnjacima! Stoga je dobro dosla i pored velikog zakasnjenja, jer je medju Bosnjacima i protiv Bosnjaka razne srpske obavjestajne sluzbe organizirale najvece tragedije!
Neki ce knjigu ¨Cuvari Jugoslavije¨ pokusati odbaciti, diskreditirati, omalovaziti, nazvati podvalom. Ali, je to solidno i veoma znacajno djelo. Poruka Hrvatima i Bosnjacima je da se vade iz kandzi srpskih obavjestajnih agentura, koje i danas medju njima haraju. Bosnjacku je dobrodoslicu knjizi iskazao magazin ¨Ljiljan¨, tako sto u nastavcima prenosi njene znacajne djelove. I to bez negativnih konotacija, insinuacija. Ali, sto se tice objeruckog prihvatanja ove knjige od strane "Ljiljana", ostaje dojam da su ¨zrtvovani pijuni, da bi se spasio kralj¨.
Nazalost, autori nisu uspjeli skupiti i podastrti dokaze o GLAVNIM agentima velike Srbije -- onima koji su kreirali politiku razbijanja Republike BiH, te na kraju potpisali u Daytonu osnivanje Republike srpske. Onda kada su cetnci bili u rasulu i kada su Armija BiH i HV oslobadjali po jedan grad dnevno. Naime, po Ustavu iz 1974. godine, federalne jedinice Jugoslavije dobile su znatna ovlastenja u pogledu unutrasnje sigurnosti. Tako je Udba dosla u republicku nadleznost. Kontrolirali su je velikosrbi onoliko koliko su kontrolirali pojedine republike. Na primjer, u jednom trenutku u BiH se bosansko patriotisko rukovodstvo predvodjeno Hamdijom Pozdercem, Munirom Mesihovicem, Brankom Mikulicem, izborilo za nesto uticaja u Udbi -- tako da je ona koristena i u svrhu obrane Republike BiH. Sjetimo se da je policija BiH, pod rukovodstvom u knjizi cesto spominjannog Muhameda Besica, stala na stranu Bosnjaka u aferi "Focatrans", koja je bila na neki nacin odmejravanje snaga i uvod u rat. Spominjani Muhamed Besic je bio borac protiv cetickog uticaja u BiH, i upravo zato ga je odmah Izetbegoviceva vlast smjenila, mada je tada Besic medju cetnicima bio najomrznutiji Bosnjak!
Zato sto je Udba dosla u republicku nadlesnost, vojna kontraobavjestajna sluzba (KOS) je postala glavna snaga razbijanja Repulike BiH, dok se Udba bavila spijuniranjem ljudi za "verbalne" delikte. Zato se je dogodilo da je Udba spijunirala i suradnike velike Srbije, Izetebgovicevu grupu. Zato ¨Ljiljan¨ objavljuje ovu knjigu. Dobro im dodje, jer se njihova grupa u knjizi neopravdano svrstava na pravednu stranu -- stranu onih koje spijuniraju "cuvari Jugoslavije". U njihovom slucaju, Udba je (buduci da je tada bila barem pod djelomicnom kontrolom bosanskih drzavnika i patriota) bila na pravoj strani, jer je spijunirala razbijace Republike Bosne i Hercegovine! Ova knjiga im je dobro dosla da se operu, da imaju povoljno svjedocenje istisnkihzrtava Udbe, Velika je steta sto gosp Ivan Beslic nije mogao imati informaciju o kljucnoj FEDERALNOJ VELIKOSRPSKOJ agenturi, a to je bio KOS, a ne Udba.
I pored ovih nedostataka, knjiga Ivana Beslica doista nosi mnogo vaznih poruka i pouka.
Sarajevo, 8. novembar, 2003. -- U Sarajevu je promovirana knjiga u cetiri toma, naslovljena ¨Cuvari Jugoslavije¨. Knjiga eksponira velikosrpski projekt, jedan od njegovih mnogih organizama, notornu Sluzbu drzavne bezbjednosti (SDB), cesto zvanu i Udba. Nominalni autor knjige, Ivan Beslic, je Hrvat sa dugogodisnjim emigrantskim pedigreom, sto ima svoje duboke temelje.
Kada su 1918. Velika Britanija i Francuska predale Slovence, Hrvate, Bosnjake, Makedonce, Albance, Crnogorce i sve ostale narode u kandze velkosrpskom projektu, te tako malu i nicim za taj dobitak zasluznu Srbiju izdasno nagradile kao svog odabranog klijenta i koljaca na jugu Evrope - Hrvati su se odmah poceli vaditi iz njenih kandzi. Borbu im je mesijanski najavila famozna sentencija: Hrvati, ne hrlite kao guske u magli! Slovenci i Crnogorci su sa projektom kolaborirali u svoju korist.
Ostali su se narodi borili, a Hrvati su ih po intenzitetu i kvalitetu borbe nadvisivali barem ¨za deset kopalja¨. Prvo u Kraljevini Jugoslaviji, zatim u NDH, a nadalje u emigraciji. Paralelno, bilo je Hrvata koji su ucestvovali u NOB-u, te suradjivali sa jugoslavenskim projektom do 1990. godine, a mnogi - i danas!
Dok je cetnicku emigraciju doista stvorio Beograd (¨da se ostali ne dosjete¨ da Jugoslavija radi sve sto cetnici zele, da iza petokrake i dalje stoji kokarda), hrvatska emigracija je desetljecima bila, blago receno, ¨trn u oku¨ jugoslavenskim sluzbama sirom svijeta. I uz padove, provale, promasaje i konacno amoralno paktiranje sa velikom Srbijom tokom 1990-tih godina, Hrvati su desetljecima bili jedini efikasni protivnici notorne Udbe. Stoga nije iznenadjenje da su knjigu napisali Hrvati sa emigrantskim pedigreom.
Knjiga je i pouka i poruka Bosnjacima! Stoga je dobro dosla i pored velikog zakasnjenja, jer je medju Bosnjacima i protiv Bosnjaka razne srpske obavjestajne sluzbe organizirale najvece tragedije!
Neki ce knjigu ¨Cuvari Jugoslavije¨ pokusati odbaciti, diskreditirati, omalovaziti, nazvati podvalom. Ali, je to solidno i veoma znacajno djelo. Poruka Hrvatima i Bosnjacima je da se vade iz kandzi srpskih obavjestajnih agentura, koje i danas medju njima haraju. Bosnjacku je dobrodoslicu knjizi iskazao magazin ¨Ljiljan¨, tako sto u nastavcima prenosi njene znacajne djelove. I to bez negativnih konotacija, insinuacija. Ali, sto se tice objeruckog prihvatanja ove knjige od strane "Ljiljana", ostaje dojam da su ¨zrtvovani pijuni, da bi se spasio kralj¨.
Nazalost, autori nisu uspjeli skupiti i podastrti dokaze o GLAVNIM agentima velike Srbije -- onima koji su kreirali politiku razbijanja Republike BiH, te na kraju potpisali u Daytonu osnivanje Republike srpske. Onda kada su cetnci bili u rasulu i kada su Armija BiH i HV oslobadjali po jedan grad dnevno. Naime, po Ustavu iz 1974. godine, federalne jedinice Jugoslavije dobile su znatna ovlastenja u pogledu unutrasnje sigurnosti. Tako je Udba dosla u republicku nadleznost. Kontrolirali su je velikosrbi onoliko koliko su kontrolirali pojedine republike. Na primjer, u jednom trenutku u BiH se bosansko patriotisko rukovodstvo predvodjeno Hamdijom Pozdercem, Munirom Mesihovicem, Brankom Mikulicem, izborilo za nesto uticaja u Udbi -- tako da je ona koristena i u svrhu obrane Republike BiH. Sjetimo se da je policija BiH, pod rukovodstvom u knjizi cesto spominjannog Muhameda Besica, stala na stranu Bosnjaka u aferi "Focatrans", koja je bila na neki nacin odmejravanje snaga i uvod u rat. Spominjani Muhamed Besic je bio borac protiv cetickog uticaja u BiH, i upravo zato ga je odmah Izetbegoviceva vlast smjenila, mada je tada Besic medju cetnicima bio najomrznutiji Bosnjak!
Zato sto je Udba dosla u republicku nadlesnost, vojna kontraobavjestajna sluzba (KOS) je postala glavna snaga razbijanja Repulike BiH, dok se Udba bavila spijuniranjem ljudi za "verbalne" delikte. Zato se je dogodilo da je Udba spijunirala i suradnike velike Srbije, Izetebgovicevu grupu. Zato ¨Ljiljan¨ objavljuje ovu knjigu. Dobro im dodje, jer se njihova grupa u knjizi neopravdano svrstava na pravednu stranu -- stranu onih koje spijuniraju "cuvari Jugoslavije". U njihovom slucaju, Udba je (buduci da je tada bila barem pod djelomicnom kontrolom bosanskih drzavnika i patriota) bila na pravoj strani, jer je spijunirala razbijace Republike Bosne i Hercegovine! Ova knjiga im je dobro dosla da se operu, da imaju povoljno svjedocenje istisnkihzrtava Udbe, Velika je steta sto gosp Ivan Beslic nije mogao imati informaciju o kljucnoj FEDERALNOJ VELIKOSRPSKOJ agenturi, a to je bio KOS, a ne Udba.
I pored ovih nedostataka, knjiga Ivana Beslica doista nosi mnogo vaznih poruka i pouka.