Post by Dinko on Nov 8, 2003 18:32:04 GMT
Vecernji List
EKSKLUZIVNO
Kako su britanski komandosi pokušali zaustaviti Oluju
Èudne vojske još èudnijih namjera poèele su pristizati u Tomislavgrad sredinom lipnja 1995., baš u vrijeme kad je združena vojna akcija HV-a, HVO-a i ABiH pod amerièkim pokroviteljstvom bila pred vratima.
Da to nisu bile najelitnije postrojbe britanske i francuske vojske, veæ recimo turske, i da su se poèele bez unaprijed utvrðenih dogovora, bez ikakva mandata, spontano iskrcavati u splitskoj zraènoj luci, uputivši se prema BiH - bilo bi to jamaèno okarakterizirano kao invazija. To su bile britansko-francuske takozvane snage za brzo djelovanje. Nastale su na francusku inicijativu, ali je Britanija pretekla inicijatore u broju vojnika i, prema službenoj verziji, poslane su u BiH da bi pomogle evakuaciji UNPROFOR-a ako doðe do eskalacije rata.
Dopisivanje izmeðu zapovjednika snaga za brzo djelovanje i tadašnjeg predsjednika Federacije BiH Krešimira Zubaka pokazuje da su ekspresno formiranim i ekspresno razmještenim snagama Velika Britanija i Francuska pokušale u posljednji trenutak sprijeèiti amerièki plan vojnog rješenja krize.
Dva bataljuna britanskih "alphi", po mnogima najboljih komandosa na svijetu, i elitni francuski bataljun Bravo ulogorili su se spontano u Tomislavgradu i poèeli intenzivno trenirati. Zubak je zaustavljao daljnji razmještaj dok se ne razjasni pitanje njihova mandata i zadataka, izražavajuæi iznenaðenje što su se razmjestili tako daleko od fronte, i to iskljuèivo na podruèjima pod kontrolom HVO-a.
Britanski brigadir Andrew Pringle, koji je ubrzo preuzeo zapovijedanje snagama za brzo djelovanje, izigravši još jednom francuske partnere, ignorirao je pitanje mandata, tumaèeæi da su došli u Tomislavgrad jer su prostori slabo naseljeni. U jeku srpske ofenzive na Srebrenicu, snagama za brzo djelovanje ne pada na pamet priskoèiti u pomoæ nizozemskim plavcima, veæ u to vrijeme "alphe" marljivo treniraju po kukuruzištima oko Tomislavgrada. A brigadir Pringle uporno inzistira da ih se pusti - na Dinaru. Logièno, odatle se pripremala Oluja.
Francuski je Bravo htio na Kupres. Prema vojnim udžbenicima, Kupres je toèka s koje se kontrolira cijela zapadna i jugozapadna Bosna. Ali HVO je veæ bio tamo. Nešto dugoroènije, na jesen, "alphe" su željele krenuti prema Vitezu i pridružiti se tamošnjem britanskom bataljunu. Logièno, osobito ako se zna da je britanska diplomacija u to vrijeme upozoravala na krhkost hrvatsko-bošnjaèkog savezništva i moguænost novoga sukoba u srednjoj Bosni. Uz "alphe" u Vitezu, on bi se vjerojatno i dogodio. Francuzi su na jesen htjeli u Bugojno.
Brigadir Pringle je, pokazuje korespondencija, pokušavao podijeliti Zubaka i Izetbegoviæa oko stava prema razmještanju snaga za brzo djelovanje. Nije uspjelo. Obojica su bila preduboko uvezana u amerièku mirovnu opciju. S vremenom, dolazilo je do neskrivenih tenzija izmeðu britanskih i francuskih zapovjednika snaga za brzo djelovanje. Britanci su nastojali uspostaviti potpunu kontrolu nad manje prepredenim partnerom pa je ostalo zabilježeno kako britanski zapisnièar nije dopuštao francuskom zapovjedniku snaga za brzo djelovanje generalu Andreu Soubirou da bez njegove prisutnosti razgovara s predstavnicima Federacije BiH o mandatu i razmještaju. Navodno, tako mu je naredio Pringle. Kako su poèinjale operacije HVO-a za spašavanje Bihaæa, Pringle postaje sve nervozniji i poèinje prijetiti. Tako 21. srpnja, u razgovoru s predstojnikom Zubakova ureda Slobodanom Božiæem, konstatira kako je "nastalo kritièno stanje" te da æe, "ne doðe li do konaènog dogovora, snage za brzo djelovanje uskoro biti u poziciji da vojno djeluju, a pritom ne bi željeli djelovati protiv pogrešnih ljudi". Unatoè trudu i prijetnjama, "alphe" nisu stigle do Dinare i do Kupresa. Specijalna misija nije ostvarila cilj.
Ali odmah nakon zakljuèenja amerièkog mira, prikljuèili su se pobjedniku u njegovoj konsolidaciji. Pragmatièni Britanci, koji su bili najveæi oponenti amerièkom miru u BiH i Hrvatskoj, postali su najveæi amerièki saveznici veæ u ratu na Kosovu, potom u Afganistanu, Iraku. Ali nastavak svoje balkanske politike provode u Haaškom sudu. I u optužnici protiv Gotovine primjetan je rukopis iste politike koja je dovela "alphe" na vježbe u Tomislavgrad i koja ih je htjela odvesti na Dinaru. Bit æe to i više bude li se najavljeno proširenje optužnice odnosilo na operacije u zapadnoj Bosni i budu li one definirane kao planirano etnièko èišæenje. Dok je veliki brat posveæen drugim prioritetima i potpuno zaokupljen Bagdadom, kao da ga uopæe ne zanima što mu manji podmeæe u Haagu.
Višnja Starešina
EKSKLUZIVNO
Kako su britanski komandosi pokušali zaustaviti Oluju
Èudne vojske još èudnijih namjera poèele su pristizati u Tomislavgrad sredinom lipnja 1995., baš u vrijeme kad je združena vojna akcija HV-a, HVO-a i ABiH pod amerièkim pokroviteljstvom bila pred vratima.
Da to nisu bile najelitnije postrojbe britanske i francuske vojske, veæ recimo turske, i da su se poèele bez unaprijed utvrðenih dogovora, bez ikakva mandata, spontano iskrcavati u splitskoj zraènoj luci, uputivši se prema BiH - bilo bi to jamaèno okarakterizirano kao invazija. To su bile britansko-francuske takozvane snage za brzo djelovanje. Nastale su na francusku inicijativu, ali je Britanija pretekla inicijatore u broju vojnika i, prema službenoj verziji, poslane su u BiH da bi pomogle evakuaciji UNPROFOR-a ako doðe do eskalacije rata.
Dopisivanje izmeðu zapovjednika snaga za brzo djelovanje i tadašnjeg predsjednika Federacije BiH Krešimira Zubaka pokazuje da su ekspresno formiranim i ekspresno razmještenim snagama Velika Britanija i Francuska pokušale u posljednji trenutak sprijeèiti amerièki plan vojnog rješenja krize.
Dva bataljuna britanskih "alphi", po mnogima najboljih komandosa na svijetu, i elitni francuski bataljun Bravo ulogorili su se spontano u Tomislavgradu i poèeli intenzivno trenirati. Zubak je zaustavljao daljnji razmještaj dok se ne razjasni pitanje njihova mandata i zadataka, izražavajuæi iznenaðenje što su se razmjestili tako daleko od fronte, i to iskljuèivo na podruèjima pod kontrolom HVO-a.
Britanski brigadir Andrew Pringle, koji je ubrzo preuzeo zapovijedanje snagama za brzo djelovanje, izigravši još jednom francuske partnere, ignorirao je pitanje mandata, tumaèeæi da su došli u Tomislavgrad jer su prostori slabo naseljeni. U jeku srpske ofenzive na Srebrenicu, snagama za brzo djelovanje ne pada na pamet priskoèiti u pomoæ nizozemskim plavcima, veæ u to vrijeme "alphe" marljivo treniraju po kukuruzištima oko Tomislavgrada. A brigadir Pringle uporno inzistira da ih se pusti - na Dinaru. Logièno, odatle se pripremala Oluja.
Francuski je Bravo htio na Kupres. Prema vojnim udžbenicima, Kupres je toèka s koje se kontrolira cijela zapadna i jugozapadna Bosna. Ali HVO je veæ bio tamo. Nešto dugoroènije, na jesen, "alphe" su željele krenuti prema Vitezu i pridružiti se tamošnjem britanskom bataljunu. Logièno, osobito ako se zna da je britanska diplomacija u to vrijeme upozoravala na krhkost hrvatsko-bošnjaèkog savezništva i moguænost novoga sukoba u srednjoj Bosni. Uz "alphe" u Vitezu, on bi se vjerojatno i dogodio. Francuzi su na jesen htjeli u Bugojno.
Brigadir Pringle je, pokazuje korespondencija, pokušavao podijeliti Zubaka i Izetbegoviæa oko stava prema razmještanju snaga za brzo djelovanje. Nije uspjelo. Obojica su bila preduboko uvezana u amerièku mirovnu opciju. S vremenom, dolazilo je do neskrivenih tenzija izmeðu britanskih i francuskih zapovjednika snaga za brzo djelovanje. Britanci su nastojali uspostaviti potpunu kontrolu nad manje prepredenim partnerom pa je ostalo zabilježeno kako britanski zapisnièar nije dopuštao francuskom zapovjedniku snaga za brzo djelovanje generalu Andreu Soubirou da bez njegove prisutnosti razgovara s predstavnicima Federacije BiH o mandatu i razmještaju. Navodno, tako mu je naredio Pringle. Kako su poèinjale operacije HVO-a za spašavanje Bihaæa, Pringle postaje sve nervozniji i poèinje prijetiti. Tako 21. srpnja, u razgovoru s predstojnikom Zubakova ureda Slobodanom Božiæem, konstatira kako je "nastalo kritièno stanje" te da æe, "ne doðe li do konaènog dogovora, snage za brzo djelovanje uskoro biti u poziciji da vojno djeluju, a pritom ne bi željeli djelovati protiv pogrešnih ljudi". Unatoè trudu i prijetnjama, "alphe" nisu stigle do Dinare i do Kupresa. Specijalna misija nije ostvarila cilj.
Ali odmah nakon zakljuèenja amerièkog mira, prikljuèili su se pobjedniku u njegovoj konsolidaciji. Pragmatièni Britanci, koji su bili najveæi oponenti amerièkom miru u BiH i Hrvatskoj, postali su najveæi amerièki saveznici veæ u ratu na Kosovu, potom u Afganistanu, Iraku. Ali nastavak svoje balkanske politike provode u Haaškom sudu. I u optužnici protiv Gotovine primjetan je rukopis iste politike koja je dovela "alphe" na vježbe u Tomislavgrad i koja ih je htjela odvesti na Dinaru. Bit æe to i više bude li se najavljeno proširenje optužnice odnosilo na operacije u zapadnoj Bosni i budu li one definirane kao planirano etnièko èišæenje. Dok je veliki brat posveæen drugim prioritetima i potpuno zaokupljen Bagdadom, kao da ga uopæe ne zanima što mu manji podmeæe u Haagu.
Višnja Starešina