Post by Dinko on Oct 3, 2003 12:46:52 GMT
Iz Slobodne Dalmacije:
Ne bi èovjek vjerovao. Hrvatski veleposlanik u UK Joško Paro je nedavno ustvrdio da ova otoèna država najviše èini za ulazak Hrvatske u EU. Prisustvujuæi konferenciji Laburistièke stranke, te imavši u meðuvremenu i nekoliko susreta s laburistièkim èlanovima vlasti, premijer Raèan je pak izjavio kako "Britanija podupire Hrvatsku na putu u EU i mi smo time zadovoljni"!? I najpovršnijem promatraèu tog specijalnog, hrvatskog puta u EU, jasno je da upravo ona djeluje na takav naèin, od uvoðenja viza do odbijanja ratificiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da Hrvatska ne stigne na teretni vlak za EU koji polazi 2007.
Jer kako shvatiti da veæini europskih zemalja ne smeta je li Gotovina veæ u Haagu ili nije, a da ta toliko sklona nam Britanija i još k tome Velika od toga pravi eshatološko pitanje?
Zašto se od Hrvatske traži ispunjenje kopenhaških kriterija ako je od njih zapravo važniji jedan jedini èovjek? Hipotetièki kazano, kako bi izgledalo da se SAD-u i UK uvjetuje recimo opstanak u Vijeæu sigurnosti UN-a hvatanjem Saddama Husseina u zadanom roku? A on se prema njihovim tajnim službama nalazi u Iraku koji drže njihovi vojnici? Ili, recimo, kad UK, ismijavši neautoriziranim ratom protiv Iraka legitimitet UN-a te nastavljajuæi permanentno ignorirati potrebu za konvergentnijom vanjskom politikom EU-a, mrtav hladan (uostalom kao i Komisija EU-a) poruèuje da æe sudbina Hrvatske ovisiti o izvještaju Carle del Ponte o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom i pravorijeku Vijeæa sigurnosti UN-a!?
Raèan se pravi Englez
Neki kreatori takve "eurounijske" politike smatraju da bi se brzim primanjem Hrvatske u EU destabilizirao ex-jugoslavenski Balkan. I možda su upravo oni odluèili da zaigraju igru s Gotovinom, kojemu su omoguæili da se skriva i koji znaju da se ne nalazi u Hrvatskoj pa onda i lakše vrše takav vremenski pritisak na Hrvatsku.
Vjerujem da æe te snage, èak ako se Gotovina i preda, izmisliti neki novi uvjet kako bi odgodili da Hrvatska uðe u EU prije svojih južnih susjeda. Zato Raèan Englezima ispada vrlo duhovit kada se u Ujedinjenom Kraljevstvu iliti Britaniji, kako ga on zove, pravi Englez i govori da æe, ako na buduæim izborima ne pobijedi koalicija, Hrvatska demokratski nazadovati. Pa to i jest cilj onih èimbenika meðunarodnih snaga kojima i jest interes da u EU uðu u paketu i Hrvatska i SiCG i BiH i Makedonija i Albanija.
Taj je pristup veæ vidljiv i u pogledu Jadranske povelje kojom su se Hrvatska, Makedonija i Albanija obvezale da æe provesti reforme da bi se približile NATO-u i EU-u. I umjesto da te reforme provode, ovisno o deklariranom individualnom pristupu, one pozivaju na proširenje Jadranske povelje na SiCG i BiH.
Izgleda da je najnovija politika meðunarodne zajednice, posebice SAD-a koji kontrolira "primanje" u Haag i NATO, da se na umjetan naèin ubrzavaju pojedini procesi u BiH (jedinstvena vojska) i SiCG (jedinstvena država) ili pak na isto tako umjetan naèin usporavaju u Hrvatskoj (sluèaj Gotovina, proglašenje gospodarskog pojasa).
Ne bi li se Mesiæeva isprika u Beogradu politièki trebala vrednovati više od bijega Gotovine?
Improvizacija koja teèe
U Hrvatskoj se za razumijevanje takve situacije ciljanog haaškog pritiska na Vladu nema opæepolitièkog sluha, veæ prevladavaju uobièajeni populistièki i uskostranaèki interesi. Èini se sve ne bi li se pitanje Gotovine riješilo na predizborni naèin, pa se i ne može konceptualizirati strategija koja drži vodu barem dok Pat Cox i Carla del Ponte ne odu.
To se ne odnosi samo na stranke nego na najviše državne institucije i osobe. Jer je izvan svake domaæe i meðunarodnopolitièke pameti da predsjednik Mesiæ ima svoje kanale komuniciranja s Gotovinom, a Vlada nema, da su hrvatske obavještajne službe o mjestu boravka Gotovine obaviještene ne samo manje od inozemnih nego i od novinarskih tajnih službi. Opozicija se trsi da izgleda kako joj ništa europsko nije strano, a nije kadra prepoznati notorne europske dimenzije Mesiæeve isprike, koju su pozitivnom ocijenili sva relevantna meðunarodna tijela. Kako onda oèekivati da æe se do dolaska Carle del Ponte, premostiti strateški jaz unutar hrvatske politike? Ako politika nije prejaka rijeè za ovu improvizaciju koja teèe.
Ne bi èovjek vjerovao. Hrvatski veleposlanik u UK Joško Paro je nedavno ustvrdio da ova otoèna država najviše èini za ulazak Hrvatske u EU. Prisustvujuæi konferenciji Laburistièke stranke, te imavši u meðuvremenu i nekoliko susreta s laburistièkim èlanovima vlasti, premijer Raèan je pak izjavio kako "Britanija podupire Hrvatsku na putu u EU i mi smo time zadovoljni"!? I najpovršnijem promatraèu tog specijalnog, hrvatskog puta u EU, jasno je da upravo ona djeluje na takav naèin, od uvoðenja viza do odbijanja ratificiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da Hrvatska ne stigne na teretni vlak za EU koji polazi 2007.
Jer kako shvatiti da veæini europskih zemalja ne smeta je li Gotovina veæ u Haagu ili nije, a da ta toliko sklona nam Britanija i još k tome Velika od toga pravi eshatološko pitanje?
Zašto se od Hrvatske traži ispunjenje kopenhaških kriterija ako je od njih zapravo važniji jedan jedini èovjek? Hipotetièki kazano, kako bi izgledalo da se SAD-u i UK uvjetuje recimo opstanak u Vijeæu sigurnosti UN-a hvatanjem Saddama Husseina u zadanom roku? A on se prema njihovim tajnim službama nalazi u Iraku koji drže njihovi vojnici? Ili, recimo, kad UK, ismijavši neautoriziranim ratom protiv Iraka legitimitet UN-a te nastavljajuæi permanentno ignorirati potrebu za konvergentnijom vanjskom politikom EU-a, mrtav hladan (uostalom kao i Komisija EU-a) poruèuje da æe sudbina Hrvatske ovisiti o izvještaju Carle del Ponte o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom i pravorijeku Vijeæa sigurnosti UN-a!?
Raèan se pravi Englez
Neki kreatori takve "eurounijske" politike smatraju da bi se brzim primanjem Hrvatske u EU destabilizirao ex-jugoslavenski Balkan. I možda su upravo oni odluèili da zaigraju igru s Gotovinom, kojemu su omoguæili da se skriva i koji znaju da se ne nalazi u Hrvatskoj pa onda i lakše vrše takav vremenski pritisak na Hrvatsku.
Vjerujem da æe te snage, èak ako se Gotovina i preda, izmisliti neki novi uvjet kako bi odgodili da Hrvatska uðe u EU prije svojih južnih susjeda. Zato Raèan Englezima ispada vrlo duhovit kada se u Ujedinjenom Kraljevstvu iliti Britaniji, kako ga on zove, pravi Englez i govori da æe, ako na buduæim izborima ne pobijedi koalicija, Hrvatska demokratski nazadovati. Pa to i jest cilj onih èimbenika meðunarodnih snaga kojima i jest interes da u EU uðu u paketu i Hrvatska i SiCG i BiH i Makedonija i Albanija.
Taj je pristup veæ vidljiv i u pogledu Jadranske povelje kojom su se Hrvatska, Makedonija i Albanija obvezale da æe provesti reforme da bi se približile NATO-u i EU-u. I umjesto da te reforme provode, ovisno o deklariranom individualnom pristupu, one pozivaju na proširenje Jadranske povelje na SiCG i BiH.
Izgleda da je najnovija politika meðunarodne zajednice, posebice SAD-a koji kontrolira "primanje" u Haag i NATO, da se na umjetan naèin ubrzavaju pojedini procesi u BiH (jedinstvena vojska) i SiCG (jedinstvena država) ili pak na isto tako umjetan naèin usporavaju u Hrvatskoj (sluèaj Gotovina, proglašenje gospodarskog pojasa).
Ne bi li se Mesiæeva isprika u Beogradu politièki trebala vrednovati više od bijega Gotovine?
Improvizacija koja teèe
U Hrvatskoj se za razumijevanje takve situacije ciljanog haaškog pritiska na Vladu nema opæepolitièkog sluha, veæ prevladavaju uobièajeni populistièki i uskostranaèki interesi. Èini se sve ne bi li se pitanje Gotovine riješilo na predizborni naèin, pa se i ne može konceptualizirati strategija koja drži vodu barem dok Pat Cox i Carla del Ponte ne odu.
To se ne odnosi samo na stranke nego na najviše državne institucije i osobe. Jer je izvan svake domaæe i meðunarodnopolitièke pameti da predsjednik Mesiæ ima svoje kanale komuniciranja s Gotovinom, a Vlada nema, da su hrvatske obavještajne službe o mjestu boravka Gotovine obaviještene ne samo manje od inozemnih nego i od novinarskih tajnih službi. Opozicija se trsi da izgleda kako joj ništa europsko nije strano, a nije kadra prepoznati notorne europske dimenzije Mesiæeve isprike, koju su pozitivnom ocijenili sva relevantna meðunarodna tijela. Kako onda oèekivati da æe se do dolaska Carle del Ponte, premostiti strateški jaz unutar hrvatske politike? Ako politika nije prejaka rijeè za ovu improvizaciju koja teèe.