Post by Dinko on Oct 2, 2003 16:46:27 GMT
Ivica Raèan opet okreæe pilu naopako. Sumorni povratak iz Londona, nakon kojeg hrvatska javnost nije stekla ikakav konkretno utemeljen dojam o promjeni britanskog stava prema ratifikaciji hrvatsko-europskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), pokušava osunèati nagovještajem da je u razgovoru s kolegom Blairom i drugim britanskim dužnosnicima ipak mogao razaznati omekšanje stava prema Hrvatskoj. Nije priložio argumente, ne podastire ništa opipljivo, ali svima usprkos najavljuje optimistièan obrat: Velika Britanija æe odmrznuti postupak ratifikacije SSP-a.
Koje adute ima Raèan? Sama èinjenica da je poslovièno oprezni i suzdržani premijer uvjeren kako æe njegov posjet Londonu i Bournemouthu na koncu biti smatran uspješnom ima svoju težinu. Možemo tako zamisliti vjerojatni scenarij prema kojemu, primjerice, Tony Blair odnosno britanski laburisti žele predizborno pomoæi Raèanu i hrvatskim socijaldemokratima tako što æe pristati nastaviti proces ratifikacije SSP-a u britanskom parlamentu. To bi s jedne strane bio znak dobre volje prema Hrvatskoj, odnosno njenoj aktualnoj vlasti, a s druge ne bi »kompromitirao« tvrdi stav Londona u sluèaju generala Gotovine, jer bi Velika Britanija, i ne samo ona, i dalje zadržala pravo da preko svojih politièara u tijelima Europske unije blokira prihvaæanje hrvatske kandidature za èlanstvo u EU sve dok sluèaj Gotovina ne bude do kraja riješen.
Drugim rijeèima, Blair bi Raèanu mogao napraviti ustupak da mu ne komplicira trenutnu politièku poziciju, no taj ustupak bio bio uvjetovan i privremen a ne znak dizanja ruku Londona od pritiska na Hrvatsku u sluèaju Gotovina. Prema tome, bila bi to gesta na koju bi politièki valjalo što prije uzvratiti misli li Hrvatska, s novom ili starom vlašæu svejedno, u proljeæe sljedeæe godine doèekati prihvaæanje kandidature za èlanstvo u EU.
Je li ovako izgleda »deal« koji je Raèan sklopio s Blairom možda nikada neæemo saznati. No, ono što pouzdano možemo znati jest da problem suradnje s Haškim sudom u èijem je fokusu general Gotovina do daljnjega ostaje. Te da je u svemu tome u ovom trenutku presudno pitanje vjerodostojnosti hrvatske vlasti, njene otvorenosti prema suradnji s Haškim tribunalom. A to onda nije samo pitanje da li hrvatska Vlada u ovom trenutku zna ili ne zna gdje se Gotovina nalazi, odnosno njenog uvjeravanja da on nije u Hrvatskoj pa koju, prema tome, ne treba kažnjavati, nego uvjerljivosti državnog vrha da pokaže kako je do kraja odan principima pravne države i iskrenog napora da na svim podruèjima suraðuje s Haagom, bez fige u džepu kakva je demonstrirana kada je stigla optužnica protiv Gotovine i u brojnim drugim sluèajevima.
Dakle, ako Blair doista izaðe u susret Raèanu i osigura mu predah, ovaj neæe moæi mirno spavati sve dok Gotovina ne bude u Haagu (naravno, ma iz koje zemlje u kojoj se sada krije tamo otišao). Kao ni do tada do kada se èimbenici meðunarodne zajednice, na èelu s Carlom del Ponte od èijeg izvješæa Vijeæu sigurnosti UN-a Hrvatska strepi, djelom a ne rijeèima ne uvjere da je hrvatska vlast napravila sve što je u njenoj moæi da ispuni obaveze koje je meðunarodno preuzela.
Koje adute ima Raèan? Sama èinjenica da je poslovièno oprezni i suzdržani premijer uvjeren kako æe njegov posjet Londonu i Bournemouthu na koncu biti smatran uspješnom ima svoju težinu. Možemo tako zamisliti vjerojatni scenarij prema kojemu, primjerice, Tony Blair odnosno britanski laburisti žele predizborno pomoæi Raèanu i hrvatskim socijaldemokratima tako što æe pristati nastaviti proces ratifikacije SSP-a u britanskom parlamentu. To bi s jedne strane bio znak dobre volje prema Hrvatskoj, odnosno njenoj aktualnoj vlasti, a s druge ne bi »kompromitirao« tvrdi stav Londona u sluèaju generala Gotovine, jer bi Velika Britanija, i ne samo ona, i dalje zadržala pravo da preko svojih politièara u tijelima Europske unije blokira prihvaæanje hrvatske kandidature za èlanstvo u EU sve dok sluèaj Gotovina ne bude do kraja riješen.
Drugim rijeèima, Blair bi Raèanu mogao napraviti ustupak da mu ne komplicira trenutnu politièku poziciju, no taj ustupak bio bio uvjetovan i privremen a ne znak dizanja ruku Londona od pritiska na Hrvatsku u sluèaju Gotovina. Prema tome, bila bi to gesta na koju bi politièki valjalo što prije uzvratiti misli li Hrvatska, s novom ili starom vlašæu svejedno, u proljeæe sljedeæe godine doèekati prihvaæanje kandidature za èlanstvo u EU.
Je li ovako izgleda »deal« koji je Raèan sklopio s Blairom možda nikada neæemo saznati. No, ono što pouzdano možemo znati jest da problem suradnje s Haškim sudom u èijem je fokusu general Gotovina do daljnjega ostaje. Te da je u svemu tome u ovom trenutku presudno pitanje vjerodostojnosti hrvatske vlasti, njene otvorenosti prema suradnji s Haškim tribunalom. A to onda nije samo pitanje da li hrvatska Vlada u ovom trenutku zna ili ne zna gdje se Gotovina nalazi, odnosno njenog uvjeravanja da on nije u Hrvatskoj pa koju, prema tome, ne treba kažnjavati, nego uvjerljivosti državnog vrha da pokaže kako je do kraja odan principima pravne države i iskrenog napora da na svim podruèjima suraðuje s Haagom, bez fige u džepu kakva je demonstrirana kada je stigla optužnica protiv Gotovine i u brojnim drugim sluèajevima.
Dakle, ako Blair doista izaðe u susret Raèanu i osigura mu predah, ovaj neæe moæi mirno spavati sve dok Gotovina ne bude u Haagu (naravno, ma iz koje zemlje u kojoj se sada krije tamo otišao). Kao ni do tada do kada se èimbenici meðunarodne zajednice, na èelu s Carlom del Ponte od èijeg izvješæa Vijeæu sigurnosti UN-a Hrvatska strepi, djelom a ne rijeèima ne uvjere da je hrvatska vlast napravila sve što je u njenoj moæi da ispuni obaveze koje je meðunarodno preuzela.