Post by Anja on Sept 27, 2003 15:17:36 GMT
Iz danasnjeg Novog lista:
Hrvatsko pravosudno podzemlje
Svetozar Karan iz Korenice osuðen je na 13 godina zatvora. Zbog ratnog zloèina. Proglašen je krivim jer je u ratu, kao pripadnik prièuvnog sastava krajinske policije, tukao zarobljenike. Ali to nije neka vijest. Prava je senzacija obrazloženje presude, koje bi moralo uæi u anale hrvatskog pravosuða. Sudac Županijskog suda u Gospiæu navodi da optuženik sa svojim precima i Osmanlijama veæ 500 godina vrši genocid nad Hrvatima.
U obrazloženju presude, naime, stoji: »Treba napomenuti da se može samo zakljuèiti da je optuženik shvatio da se Hrvatska nalazi u takvom stanju da æe brzo i jednostavno nestati s pozornice svijeta, jer Hrvati su nezadovoljni svojim statusom, te izmeðu njih lako može doæi do takve nesloge da æe zbog toga ponovo zatražiti nekoga da im sjedne ponovo na grbaèu, kao što je to bilo gotovo 900 godina, a u posljednjih 80 godina na grbaèi su bili optuženik i njegovi preci, koji su uživali na toj grbaèi«. Takoðer se tvrdi da su optuženikovi preci u hrvatske krajeve došli prije 500 godina, »kada su skupa s Turcima dolazili i uništavali Hrvate«, a otkad su »prisajedinili ove krajeve Jugoslaviji i praktièno ih uništili na odreðenim podruèjima, i sada žele da zauzmu ono dokle je Osmanlija došao, a skupa s Osmanlijama dokle su došli optuženik i njegovi preci«.
Iz hrvatskog pravosuða gotovo svakog dana stiže neki novi skandal, ali gospiæka presuda svakako je i u hrvatskim razmjerima kuriozum. Ona potvrðuje da se Karanu sudilo kao pripadniku jednog kolektiviteta, pa su mu naprtili sve srpske grijehe skoro »od stoljeæa sedmog«, a još su mu pride natovarili i Osmanlije. Presuda takoðer potvrðuje ono što i meðunarodna zajednica zamjera Hrvatskoj – da u suðenju za zloèine poèinjene u proteklom ratu primjenjuje dva, etnièki baždarena, aršina: jedan vrijedi ako je rijeè o Srbima, drugi ako se radi o Hrvatima. Nadalje, citirano obrazloženje šokantan je dokaz da hrvatski suci u svojim odlukama posežu za izvanpravnim argumentima. U ovom sluèaju otplovilo se u nakaradne interpretacije povijesti, koje ne bi mogle proæi ni u puèkoj školi. Apsolutno je uznemiravajuæe saznanje da u Hrvatskoj pravdu dijeli èovjek koji može ispisati takve bljezgarije.
Primjer je još jedna potvrda katastrofalnog stanja u hrvatskom pravosuðu. Nezaboravni je Vlado Primorac znao tvrditi da je Tuðmanova vlast u mnogim podruèjima devastirala dosegnute standarde, ali da æe sunovrat u pravosuðu možda biti najkobniji, s najdugoroènijim posljedicama. Pokazuje se da je definitivno bio u pravu. Situacija u sudstvu danas je možda najveæi problem Hrvatske. Ton hrvatskom pravosuðu daju lozine, a Ika Šariæ u tim je redovima tek izuzetak. Umjesto reda, pravosudne instance proizvode nered i pravnu nesigurnost. Buèno najavljivane reforme nisu se pomakle s mrtve toèke. Ministrica otvara liftove, jer je to valjda jedino što se u pravosuðu kreæe. Udruga sudaca, brza u reakciji na svaku naznaku prijetnje »sudaèkoj nezavisnosti« od strane oficijelne politike, o ugrožavanju pravosuða iz redova sudstva – ni rijeè da bi rekla.
O sramotnom obrazloženju presude Svetozaru Karanu mediji su javili baš dok je potpredsjednik Vlade Goran Graniæ hašku tužiteljicu pokušavao uvjeriti da Gotovine nema, ali je hrvatsko pravosuðe spremno i kadro suditi svim zloèinima poèinjenim na podruèju Hrvatske. Kaj god, rekao bi premijer. Carla del Ponte precizno je obaviještena o svemu što se u Hrvatskoj dogaða. Èula je Graniæa, ali je sigurno èula i za Karana. Nije teško pogoditi što æe dalje odjeknuti.
Hrvatsko pravosudno podzemlje
Svetozar Karan iz Korenice osuðen je na 13 godina zatvora. Zbog ratnog zloèina. Proglašen je krivim jer je u ratu, kao pripadnik prièuvnog sastava krajinske policije, tukao zarobljenike. Ali to nije neka vijest. Prava je senzacija obrazloženje presude, koje bi moralo uæi u anale hrvatskog pravosuða. Sudac Županijskog suda u Gospiæu navodi da optuženik sa svojim precima i Osmanlijama veæ 500 godina vrši genocid nad Hrvatima.
U obrazloženju presude, naime, stoji: »Treba napomenuti da se može samo zakljuèiti da je optuženik shvatio da se Hrvatska nalazi u takvom stanju da æe brzo i jednostavno nestati s pozornice svijeta, jer Hrvati su nezadovoljni svojim statusom, te izmeðu njih lako može doæi do takve nesloge da æe zbog toga ponovo zatražiti nekoga da im sjedne ponovo na grbaèu, kao što je to bilo gotovo 900 godina, a u posljednjih 80 godina na grbaèi su bili optuženik i njegovi preci, koji su uživali na toj grbaèi«. Takoðer se tvrdi da su optuženikovi preci u hrvatske krajeve došli prije 500 godina, »kada su skupa s Turcima dolazili i uništavali Hrvate«, a otkad su »prisajedinili ove krajeve Jugoslaviji i praktièno ih uništili na odreðenim podruèjima, i sada žele da zauzmu ono dokle je Osmanlija došao, a skupa s Osmanlijama dokle su došli optuženik i njegovi preci«.
Iz hrvatskog pravosuða gotovo svakog dana stiže neki novi skandal, ali gospiæka presuda svakako je i u hrvatskim razmjerima kuriozum. Ona potvrðuje da se Karanu sudilo kao pripadniku jednog kolektiviteta, pa su mu naprtili sve srpske grijehe skoro »od stoljeæa sedmog«, a još su mu pride natovarili i Osmanlije. Presuda takoðer potvrðuje ono što i meðunarodna zajednica zamjera Hrvatskoj – da u suðenju za zloèine poèinjene u proteklom ratu primjenjuje dva, etnièki baždarena, aršina: jedan vrijedi ako je rijeè o Srbima, drugi ako se radi o Hrvatima. Nadalje, citirano obrazloženje šokantan je dokaz da hrvatski suci u svojim odlukama posežu za izvanpravnim argumentima. U ovom sluèaju otplovilo se u nakaradne interpretacije povijesti, koje ne bi mogle proæi ni u puèkoj školi. Apsolutno je uznemiravajuæe saznanje da u Hrvatskoj pravdu dijeli èovjek koji može ispisati takve bljezgarije.
Primjer je još jedna potvrda katastrofalnog stanja u hrvatskom pravosuðu. Nezaboravni je Vlado Primorac znao tvrditi da je Tuðmanova vlast u mnogim podruèjima devastirala dosegnute standarde, ali da æe sunovrat u pravosuðu možda biti najkobniji, s najdugoroènijim posljedicama. Pokazuje se da je definitivno bio u pravu. Situacija u sudstvu danas je možda najveæi problem Hrvatske. Ton hrvatskom pravosuðu daju lozine, a Ika Šariæ u tim je redovima tek izuzetak. Umjesto reda, pravosudne instance proizvode nered i pravnu nesigurnost. Buèno najavljivane reforme nisu se pomakle s mrtve toèke. Ministrica otvara liftove, jer je to valjda jedino što se u pravosuðu kreæe. Udruga sudaca, brza u reakciji na svaku naznaku prijetnje »sudaèkoj nezavisnosti« od strane oficijelne politike, o ugrožavanju pravosuða iz redova sudstva – ni rijeè da bi rekla.
O sramotnom obrazloženju presude Svetozaru Karanu mediji su javili baš dok je potpredsjednik Vlade Goran Graniæ hašku tužiteljicu pokušavao uvjeriti da Gotovine nema, ali je hrvatsko pravosuðe spremno i kadro suditi svim zloèinima poèinjenim na podruèju Hrvatske. Kaj god, rekao bi premijer. Carla del Ponte precizno je obaviještena o svemu što se u Hrvatskoj dogaða. Èula je Graniæa, ali je sigurno èula i za Karana. Nije teško pogoditi što æe dalje odjeknuti.