Post by Dinko on Sept 24, 2003 9:34:54 GMT
Iz danasnjed Vjesnika:
"U ponedjeljak i utorak sljedeæeg tjedna hrvatski æe se premijer Ivica Raèan napokon susresti s britanskim kolegom Tonyjem Blairom. Uz susret Raèan - Blair, zakazan za trajanja stranaèke konvencije laburista, treba vezivati najmanje tri dobre vijesti.
Najava Raèanova putovanja u Veliku Britaniju sama je po sebi dobra vijest, jer æe to biti prigoda da dvojica premijera ozbiljno porazgovaraju o odnosima dviju zemalja, posebice nakon što je susret, zbog rata u Iraku, otkazan u ožujku ove godine. Druga dobra vijest je da je relativno kratko trajala dvojba hrvatskog premijera i njegova okruženja da razgovore s Blairom i njegovim ministrima u kabinetu proglase iskljuèivo kao stranaèki posjet.
Još nije jasno je li takva namjera proizašla iz premijerova straha da ga se u predizborno vrijeme kod kuæe razapne zbog korištenja stranaèkog skupa za premijerske svrhe. U svakom sluèaju, nakon premijerova razgovora s britanskom diplomacijom u Zagrebu protokolarni problemi su razriješeni; Raèan u Veliku Britaniju putuje kao premijer, a svi susreti imaju radni karakter. Tek naknadno posjet ima i stranaèki karakter.
Nedoumice u vezi s protokolom bile su sasvim nepotrebne. Hrvatska æe u odnosima s Velikom Britanijom teško doživjeti pompu državnog posjeta tijekom kojeg se šefovi država voze londonskim ulicama, dok im na putu za sveèano primanje kod engleske kraljice graðani razdragano mašu zastavama na ulicama. To se, uostalom, i drugima rijetko dogaða zbog jednostavnog razloga: moderne diplomacije i politike takve skupe i beskorisne pompe u pravilu izbjegavaju. Danas Unijini državnici za svoje službene skupove imaju summite, no vrlo èesto se nalaze na radnim ruèkovima, lišeni protokola, kravata i odijela. Na tim sastancima, koji su radnoga karaktera, dogovaraju se važne stvari.
Raèan i Blair imat æe, dakle, radni sastanak na kojem æe se razgovarati o svim važnim pitanjima u trenutku kada je Hrvatskoj itekako potreba potpora Velike Britanije, važne i utjecajne europske države, na njezinu putu prema Europskoj uniji.
No, treæa dobra vijest vezana uz Blairov i Raèanov susret, tek se treba dogoditi. Velika Britanija važna je i utjecajna zemlja Europske unije koja zbog »sluèaja Gotovina« još odbija ratificirati hrvatski sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Meðu ostalim, Raèan bi na Otoku trebao uvjeriti svoje sugovornike da Hrvatska glede suradnje s Haaškim sudom ne kalkulira.
Kako je to priznao potpredsjednik Goran Graniæ, Hrvatska ima problem kredibiliteta. I to zato jer je pustila Gotovinu da pobjegne a Vlada nikad nije smogla hrabrosti da generalu Bobetku uruèi optužnicu. Britanska se diplomacija voli pohvaliti kako se meðu prijateljima razgovara otvoreno i bez uvijanja. Takav je pristup zasigurno dobar. Ipak, danas i predstavnici drugih europskih zemalja priznaju da su Britanci u svojoj krutosti ipak malo pretjerali. Bez obzira što se u kljuènim postavkama slažu.
Ipak, Raèanov susret s britanskim premijerom ima još nekoliko važnih toèaka. On neæe znaèiti samo hrvatski biti ili ne biti, nego æe biti i prigoda da se hrvatski politièari riješe višegodišnjih zabluda o tome kako Ujedinjeno Kraljevstvo stalno ima nešto protiv Hrvatske. Hrvatska uistinu nema nikakva razloga da strahuje od lošeg ishoda susreta ili neke vrste poniženja, o èemu se stalno govorka u hrvatskim politièkim krugovima, èak i onim ozbiljnim.
Velika Britanija je izabrana za sponzora hrvatskog ulaska u EU, pa je ta EU-država snažno ukljuèena u praktiènu pomoæ Hrvatskoj. Odobrena je financijska pomoæ koju ta zemlja daje samo zemljama kandidatima, iako Hrvatska još nema taj status, a djelatno joj pomaže u približavanju NATO-u. Jedini hrvatski problem je što je odabran iznimno strog sponzor. No, zašto je tomu tako?
Oni koji još tvrde da iza britanske strogoæe mora postojati neki tajni skriveni plan trebali bi zaviriti u govor Robina Cooka iz 1997., kada je, nakon spektakularne pobjede laburista, najavio veliki zaokret u britanskoj vanjskoj politici. Tada novoimenovani britanski šef diplomacije najavio je da æe temelj britanske vanjske politike biti promicanje i zaštita ljudskih prava. Britanija je snažno podržala rad Haaškoga suda politièki, izgradila mu je dodatnu sudnicu zbog bolje efikasnosti, a sve zemlje koje su zanemarivale pravnu državu i poštivanje ljudskih prava pospremila u europski zapeæak.
Te 1997. godine razgovarao sam s Robinom Cookom i uvjerio se da u ta naèela uistinu vjeruje i da nitko od zemalja bivše Jugoslavije kada je rijeè o uspostavi pravne države kod Blairove vlade neæe imati popusta. Hrvatsku je tada nazvao autoritarnim režimom. Kasnije, 2000., rezultate izbora nazvao je najboljom viješæu 21. stoljeæa.
Vjernost tim visokomoralnim naèelima Cook je djelatno dokazao. Blairovu vladu napustio je jer je zakljuèio da je zbog rata u Iraku iznevjerio ta naèela.
Zbog takve britanske politike prema regiji, odnosi s Hrvatskom su i Londonu relativno važni. Hrvatska je izabrana kao zemlja-primjer, koja ima potencijala za uspjeh. Tako je hrvatski neuspjeh ujedno i neuspjeh britanskog pristupa prema regiji. Jedino što bi eventualni hrvatski neuspjeh u reformama više stajao Hrvatsku nego Veliku Britaniju.
"U ponedjeljak i utorak sljedeæeg tjedna hrvatski æe se premijer Ivica Raèan napokon susresti s britanskim kolegom Tonyjem Blairom. Uz susret Raèan - Blair, zakazan za trajanja stranaèke konvencije laburista, treba vezivati najmanje tri dobre vijesti.
Najava Raèanova putovanja u Veliku Britaniju sama je po sebi dobra vijest, jer æe to biti prigoda da dvojica premijera ozbiljno porazgovaraju o odnosima dviju zemalja, posebice nakon što je susret, zbog rata u Iraku, otkazan u ožujku ove godine. Druga dobra vijest je da je relativno kratko trajala dvojba hrvatskog premijera i njegova okruženja da razgovore s Blairom i njegovim ministrima u kabinetu proglase iskljuèivo kao stranaèki posjet.
Još nije jasno je li takva namjera proizašla iz premijerova straha da ga se u predizborno vrijeme kod kuæe razapne zbog korištenja stranaèkog skupa za premijerske svrhe. U svakom sluèaju, nakon premijerova razgovora s britanskom diplomacijom u Zagrebu protokolarni problemi su razriješeni; Raèan u Veliku Britaniju putuje kao premijer, a svi susreti imaju radni karakter. Tek naknadno posjet ima i stranaèki karakter.
Nedoumice u vezi s protokolom bile su sasvim nepotrebne. Hrvatska æe u odnosima s Velikom Britanijom teško doživjeti pompu državnog posjeta tijekom kojeg se šefovi država voze londonskim ulicama, dok im na putu za sveèano primanje kod engleske kraljice graðani razdragano mašu zastavama na ulicama. To se, uostalom, i drugima rijetko dogaða zbog jednostavnog razloga: moderne diplomacije i politike takve skupe i beskorisne pompe u pravilu izbjegavaju. Danas Unijini državnici za svoje službene skupove imaju summite, no vrlo èesto se nalaze na radnim ruèkovima, lišeni protokola, kravata i odijela. Na tim sastancima, koji su radnoga karaktera, dogovaraju se važne stvari.
Raèan i Blair imat æe, dakle, radni sastanak na kojem æe se razgovarati o svim važnim pitanjima u trenutku kada je Hrvatskoj itekako potreba potpora Velike Britanije, važne i utjecajne europske države, na njezinu putu prema Europskoj uniji.
No, treæa dobra vijest vezana uz Blairov i Raèanov susret, tek se treba dogoditi. Velika Britanija važna je i utjecajna zemlja Europske unije koja zbog »sluèaja Gotovina« još odbija ratificirati hrvatski sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Meðu ostalim, Raèan bi na Otoku trebao uvjeriti svoje sugovornike da Hrvatska glede suradnje s Haaškim sudom ne kalkulira.
Kako je to priznao potpredsjednik Goran Graniæ, Hrvatska ima problem kredibiliteta. I to zato jer je pustila Gotovinu da pobjegne a Vlada nikad nije smogla hrabrosti da generalu Bobetku uruèi optužnicu. Britanska se diplomacija voli pohvaliti kako se meðu prijateljima razgovara otvoreno i bez uvijanja. Takav je pristup zasigurno dobar. Ipak, danas i predstavnici drugih europskih zemalja priznaju da su Britanci u svojoj krutosti ipak malo pretjerali. Bez obzira što se u kljuènim postavkama slažu.
Ipak, Raèanov susret s britanskim premijerom ima još nekoliko važnih toèaka. On neæe znaèiti samo hrvatski biti ili ne biti, nego æe biti i prigoda da se hrvatski politièari riješe višegodišnjih zabluda o tome kako Ujedinjeno Kraljevstvo stalno ima nešto protiv Hrvatske. Hrvatska uistinu nema nikakva razloga da strahuje od lošeg ishoda susreta ili neke vrste poniženja, o èemu se stalno govorka u hrvatskim politièkim krugovima, èak i onim ozbiljnim.
Velika Britanija je izabrana za sponzora hrvatskog ulaska u EU, pa je ta EU-država snažno ukljuèena u praktiènu pomoæ Hrvatskoj. Odobrena je financijska pomoæ koju ta zemlja daje samo zemljama kandidatima, iako Hrvatska još nema taj status, a djelatno joj pomaže u približavanju NATO-u. Jedini hrvatski problem je što je odabran iznimno strog sponzor. No, zašto je tomu tako?
Oni koji još tvrde da iza britanske strogoæe mora postojati neki tajni skriveni plan trebali bi zaviriti u govor Robina Cooka iz 1997., kada je, nakon spektakularne pobjede laburista, najavio veliki zaokret u britanskoj vanjskoj politici. Tada novoimenovani britanski šef diplomacije najavio je da æe temelj britanske vanjske politike biti promicanje i zaštita ljudskih prava. Britanija je snažno podržala rad Haaškoga suda politièki, izgradila mu je dodatnu sudnicu zbog bolje efikasnosti, a sve zemlje koje su zanemarivale pravnu državu i poštivanje ljudskih prava pospremila u europski zapeæak.
Te 1997. godine razgovarao sam s Robinom Cookom i uvjerio se da u ta naèela uistinu vjeruje i da nitko od zemalja bivše Jugoslavije kada je rijeè o uspostavi pravne države kod Blairove vlade neæe imati popusta. Hrvatsku je tada nazvao autoritarnim režimom. Kasnije, 2000., rezultate izbora nazvao je najboljom viješæu 21. stoljeæa.
Vjernost tim visokomoralnim naèelima Cook je djelatno dokazao. Blairovu vladu napustio je jer je zakljuèio da je zbog rata u Iraku iznevjerio ta naèela.
Zbog takve britanske politike prema regiji, odnosi s Hrvatskom su i Londonu relativno važni. Hrvatska je izabrana kao zemlja-primjer, koja ima potencijala za uspjeh. Tako je hrvatski neuspjeh ujedno i neuspjeh britanskog pristupa prema regiji. Jedino što bi eventualni hrvatski neuspjeh u reformama više stajao Hrvatsku nego Veliku Britaniju.
