Post by BL on Jul 27, 2003 17:43:08 GMT
Vlasnik jahti u Trogiru dvije godine u londonskom zatvoru
Ilegalna kupnja dionica na londonskom Stock Marketu trebala je donijeti golem dobitak 28-godišnjem Andresu Paolu Marinoviæu, trgovcu u londonskom Cityju, ali posao je loše krenuo i Marinoviæ je sada u britanskom zatvoru, gdje je poèeo izdržavati dvogodišnju zatvorsku kaznu. Kazna mu je ublažena jer je priznao krivnju.
Sluèaj Andresa Marinoviæa potresao je britansko financijsko središte City jer podsjeæa na nadaleko poznat sluèaj Nicka Leesona, trgovca dionicama, koji je 1995. izazvao globalni potres u financijskom svijetu nanijevši ilegalnim poslovanjem katastrofalnu štetu od oko 15 milijardi kuna. Pod teretom Leesonove štete ugušila se Barings banka, jedna od najveæih u svijetu. Marinoviæ se poslužio sliènim prevarantskim metodama kao Leeson radeæi s kapitalom tvrtke, ali bez njezina znanja. Na suðenju u londonskom Old Bailey sudu Marinoviæ je bio optužen za èetiri prijevare, koje je poèinio u travnju i svibnju prošle godine. Kupovao je dionice u dvjema francuskim telekomunikacijskim tvrtkama, France Telecomu i Vivendi, i to kapitalom Hoenig Securitiesa, tvrtke za koju je radio. No tvrtka to nije autorizirala niti je znala što njezin trader radi. Da bi prikrio ilegalne poslove, Marinoviæ je upisivao dionice na imena klijenata Hoeniga.
Struènjaci za financijski kriminal procjenjuju da je Marinoviæ imao ovakav plan: kupiti dionice tuðim novcem, upisati ih na imena klijenata bez njihova znanja (da bi prikrio vlastitu ulogu) te ih u povoljnom trenutku, kad dosegnu višu vrijednost, prodati. Dobitak bi potom strpao u vlastiti džep, vratio posuðeni kapital tvrtki i izbrisati tragove da je uopæe bilo kakve kupnje. Mogao je to biti idealan zloèin, koji nikad ne bi bio otkriven, tvrdi Marinoviæev kolega u Cityju, koji želi ostati anoniman. Andres Marinoviæ jedino nije predvidio nešto što, inaèe, znaju laici: da vrijednost dionica raste i pada. Marinoviæ je u poèetku ostvario oko 10 milijuna kuna dobitka na ilegalnim poslovima. Meðutim, dionice su nakon toga poèele padati.
Umjesto dobitka, Marinoviæ je u dva tjedna nakupio oko 60 milijuna kuna gubitaka. Veliki je gubitak otkriven, umiješao se specijalni odjel za financijske prijevare te je Marinoviæev plan završio osudom na dvije godine zatvora. Andres Marinoviæ sin je iseljenika Tonka Marinoviæa, roðenog u Èileu, koji je dulje vrijeme živio u Londonu, gdje se bavio svakojakim poslovima. Tonko Marinoviæ bio je suosnivaè jugoslavenske putne agencije te je bio aktivan u jugoslavenskim krugovima do raspada Jugoslavije, a onda je, uèlanjenjem u HDZ, postao aktivan Hrvat. Sin Andres i otac Tonko Marinoviæ osnovali su superluksuzni biznis u Hrvatskoj. U Trogiru posjeduju Blue Yacht Charter tvrtku za iznajmljivanje superluksuznih jahti te Sunseeker Predatore milijunske vrijednosti. Marinoviæi nude iznajmljivanje jahti po 150.000 kuna tjedno. Otkako je Andres Marinoviæ osuðen za prijevaru u Londonu, njegovi znanci u Britaniji sumnjaju da su luksuzne jahte barem djelomièno plod njegovih neotkrivenih poslova. Meðutim, za to, barem zasada, ne postoje dokazi.
Ilegalna kupnja dionica na londonskom Stock Marketu trebala je donijeti golem dobitak 28-godišnjem Andresu Paolu Marinoviæu, trgovcu u londonskom Cityju, ali posao je loše krenuo i Marinoviæ je sada u britanskom zatvoru, gdje je poèeo izdržavati dvogodišnju zatvorsku kaznu. Kazna mu je ublažena jer je priznao krivnju.
Sluèaj Andresa Marinoviæa potresao je britansko financijsko središte City jer podsjeæa na nadaleko poznat sluèaj Nicka Leesona, trgovca dionicama, koji je 1995. izazvao globalni potres u financijskom svijetu nanijevši ilegalnim poslovanjem katastrofalnu štetu od oko 15 milijardi kuna. Pod teretom Leesonove štete ugušila se Barings banka, jedna od najveæih u svijetu. Marinoviæ se poslužio sliènim prevarantskim metodama kao Leeson radeæi s kapitalom tvrtke, ali bez njezina znanja. Na suðenju u londonskom Old Bailey sudu Marinoviæ je bio optužen za èetiri prijevare, koje je poèinio u travnju i svibnju prošle godine. Kupovao je dionice u dvjema francuskim telekomunikacijskim tvrtkama, France Telecomu i Vivendi, i to kapitalom Hoenig Securitiesa, tvrtke za koju je radio. No tvrtka to nije autorizirala niti je znala što njezin trader radi. Da bi prikrio ilegalne poslove, Marinoviæ je upisivao dionice na imena klijenata Hoeniga.
Struènjaci za financijski kriminal procjenjuju da je Marinoviæ imao ovakav plan: kupiti dionice tuðim novcem, upisati ih na imena klijenata bez njihova znanja (da bi prikrio vlastitu ulogu) te ih u povoljnom trenutku, kad dosegnu višu vrijednost, prodati. Dobitak bi potom strpao u vlastiti džep, vratio posuðeni kapital tvrtki i izbrisati tragove da je uopæe bilo kakve kupnje. Mogao je to biti idealan zloèin, koji nikad ne bi bio otkriven, tvrdi Marinoviæev kolega u Cityju, koji želi ostati anoniman. Andres Marinoviæ jedino nije predvidio nešto što, inaèe, znaju laici: da vrijednost dionica raste i pada. Marinoviæ je u poèetku ostvario oko 10 milijuna kuna dobitka na ilegalnim poslovima. Meðutim, dionice su nakon toga poèele padati.
Umjesto dobitka, Marinoviæ je u dva tjedna nakupio oko 60 milijuna kuna gubitaka. Veliki je gubitak otkriven, umiješao se specijalni odjel za financijske prijevare te je Marinoviæev plan završio osudom na dvije godine zatvora. Andres Marinoviæ sin je iseljenika Tonka Marinoviæa, roðenog u Èileu, koji je dulje vrijeme živio u Londonu, gdje se bavio svakojakim poslovima. Tonko Marinoviæ bio je suosnivaè jugoslavenske putne agencije te je bio aktivan u jugoslavenskim krugovima do raspada Jugoslavije, a onda je, uèlanjenjem u HDZ, postao aktivan Hrvat. Sin Andres i otac Tonko Marinoviæ osnovali su superluksuzni biznis u Hrvatskoj. U Trogiru posjeduju Blue Yacht Charter tvrtku za iznajmljivanje superluksuznih jahti te Sunseeker Predatore milijunske vrijednosti. Marinoviæi nude iznajmljivanje jahti po 150.000 kuna tjedno. Otkako je Andres Marinoviæ osuðen za prijevaru u Londonu, njegovi znanci u Britaniji sumnjaju da su luksuzne jahte barem djelomièno plod njegovih neotkrivenih poslova. Meðutim, za to, barem zasada, ne postoje dokazi.